Podno ovo malo međimurskog neba, na prostoru okruženom dvjema rijekama, na završetku Alpa i početku panonske ravnice, oduvijek se jela hrana koju uvjetuje kontinent i njegova klima, a opisuje težački rad i vrijedne ruke ovdašnjih ljudi koji su se dominantno bavili poljoprivredom. Specifičnosti međimurskog stola već su poznate i do danas očuvane, ali jednako tako osuvremenjene pod utjecajem modernih kulinarskih stručnjaka čiji utjecaj gotovo prerasta u pokret diljem svijeta. Jer, o hrani se danas govori više nego ikada, a svatko voli dobro pojesti i oko stola se družiti, razmjenjivati dnevne događaje i lijepe misli, dogovarati poslove, diskutirati, uživati. Čak su stoljeće i pol stari zapisi koji svjedoče o kulinarskoj baštini našeg podneblja. U jelima su se obilato koristili suhomesnati proizvodi, heljda, proso, grah i krumpir, a poslastice su bile riječna riba i divljač. Juhe su u pravilu bile “pojačane” vrhnjem, no s pravom će svatko reći da je tako ostalo do danas. Uz najpoznatiju pretepenu juhu (koja se spravlja od svinjske masti, dimljenog mesa, goveđeg temeljca i drugih namirnica, uz dodavanje “pretepa” od kiselog vrhnja, brašna i mlijeka), šulenku i kiselu juhu, onu od šparoga i tikve, spravljali su se i pretepeni vugorki (krastavci).

Pretepeni vugorki

Ne jede se u Međimurju samo krumpir, jedu se i krastavci, a najbolji su kad su zajedno s krumpirom. Da bi se spravili pretepeni vugorki treba nam krumpir, manja glavica luka, svježi krastavci, žlica masti, sol, papar, crvena paprika i malo češnjaka. Za pritep se već dobro znade: uz kiselo vrhnje, stavlja se brašno i voda ili mlijeko. Sitno nasjeckani luk prepržite na masti i dodate krumpir narezan na kockice. Prodinstajte desetak minuta i pospite crvenu paprika pa dolijte vode. Dok se to kuha, narežite svježe krastavce na tanke pločice i dodajte u krumpir, zajedno sa solju, paprom, češnjakom i eventualno vegetom. Dok se to kuha daljnjih petnaest minuta, napravite pretep (pritep) – vilicom umijesite u zdjelici kiselo vrhnje, brašno i vodu (ili mlijeko) i potom ulijte u posudu u kojoj se kuhaju krumpir i vugorki.

Pečena patka s mlincima

Ako je patka na stolu, sigurno je važan dan. U Međimurju se patka spravljala u pravilu za Novu godinu. I tada su kosana mast (slanine), meso iz tiblice, kuhani buncek i jezici, domaće kobasice i kisele salate od zimnice posluživane kao predjelo. Vrijedi to i danas. Najčešća juha tada je domaća s rezancima, a za desert se pripremala kukuruzna zlevanka s orasima. Glavno jelo bila bi pečena patka s mlincima. Evo i recepta za patku kako ga preporuča Aktiv žena Pribislavec: osoliti očišćenu patku (rekli bismo u Međimrju – racu), pustiti je da odstoji i potom je preliti rastopljenom masti, vodom i vinom. Nakon što se stavi u pećnicu, valja je polijevati vlastitim sokom. Mlinci se zamijese od brašna, vode i malo papra. Smjesa se peče u pećnici i potom se pločice mlinaca preliju vrelom vodom. Procijeđene mlince potom se doda patki i prelije sokom pečenke. Poslastica, koruzni močjak. Jelo se može zaključiti i uz koruzni močjak. Prema receptu koji preporuča Udruga za očuvanje kulturne baštine “Međimurska gruda” iz Dunjkovca potrebno je 500 grama domaćeg kukuruznog brašna (a bit će dobro i ono iz supermarketa), 100 grama svinjske masti, sol, četiri jaja i mlijeko. Mlijeko, brašno sol i jaja se dobro izmješaju i stave peći u vrelu mast. Stalno se miješa dok ne postane kašasto. Neke domaćice u močjak dodaju džem kako bi ga obogatile. Sad već znate… da se međimurskom kulinarikom prožima par osnovnih karakteristika – mnoga se jela spravljaju s mlijekom, suhim mesom i obiluju povrćem. Mi Međimurci volimo grah, krumpir, zelje, grah s kiselim zeljem, hajdinu kašu. Gurmanima upućenim u našu gastronomsku sliku nepce najprije zavapi za mesom ‘z tiblice – dimljenim svinjskim mesom koje se drži u kosanoj masti, a koja se opet često nađe na ukusnoj kori kukuruznog kruha. Mesna jela tipična za naš kraj su i ona od peradi i divljači, riječne ribe koja se peče umočena u kukuruzno brašno, na koncu bivajući specifičnog okusa kakav zacijelo još niste kušali. Ovdje se spravlja niz jela od mlijeka uz preferiranje svježeg kraljeg sira i turoša. Obzirom na sve brojnije uzgajače ovaca, ovčji sir sve je zastupljeniji iako primat i dalje ima onaj kravlji. Bučino ulje kod nas ima svoj dom i volimo ga stavljati na razna, osobito u salatu. Kako svježu zelenu, tako i onu ukiseljenu. A upravo ovo posljednje i dalje potenciramo. U međimurskim se domaćinstvima još uvijek priprema zimnica i to kisele paprike i krastavci, cikla, turšija, džemovi, kompoti. Desert su nam dobrim dijelom suhi kolači ali i orehnjača, makovnjača, kukuruzna zlevanka, štrukli sa sirom i jabukom, međimurska gibanica. Ne spravljajte sve sami, izvedite se u Međimurje na pravi međimurski obed.