Početak i kraj svibnja u Hrvatskoj obilježilo je nekoliko značajnih praznika i datuma općenito. Dani su to na koje čuvamo spomen, koje obilježavamo na razne načine – ponekad organiziranim proslavama, ponekad samo prisjećanjem. Radilo se o slavnim djelima, vrijednima pamćenja, od kojih neka uzimamo zdravo za gotovo.

Primjerice, Dan grada Čakovca – 29. svibnja. Pred 438 godina, 1579., Juraj IV. Zrinski izdao je povelju kojom je Čakovec dobio status slobodnog trgovišta. Malo tko pamti da je na isti datum, jednog kasnijeg Dana Grada, za javnost otvoren Muzej Međimurja (tada Gradski muzej Čakovec). Jedno ime nameće se samo od sebe pri spomenu rane povijesti Muzeja. Radi se, dakako, o Aleksandru Schulteisu.

Rođen 1. svibnja 1910. godine u Čakovcu, Aleksandar Schulteis jedno je od važnih umjetničkih imena u Međimurju. Završio je Umjetničku akademiju u Zagrebu u klasi profesora Juhna, Frangeša i Kršinića te postao akademski kipar. Stvarao je biste u gipsu i terakoti, a poznat je i po više od trideset portreta. Izlagao je diljem Hrvatske i bivše Jugoslavije.

Muzej Međimurja osnovan je 19. veljače 1954. godine, a s radom je započeo 15. ožujka, manje od mjesec dana kasnije. Prvi zaposlenici i najveći entuzijasti bili su upravo Aleksandar Schulteis kao kustos i ravnatelj Muzeja te Stjepan Leiner, administrativni službenik koji je ujedno i fotografirao građu.

Upravo zahvaljujući Schulteisovim naporima godinu dana kasnije, 1955. godine Muzej je otvoren. Kipar je odigrao ključnu ulogu u prikupljanju inicijalnog fundusa Muzeja. Radilo se o umjetnički, arheološki, etnološki i povijesno vrijednoj građi koju su Schulteis i Leiner nerijetko prikupljali dok su na biciklima ophodili Međimurje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jedva mjesec dana nakon otvaranja, Muzej je dobio (1. srpnja) rješenje Konzervatorskog zavoda Hrvatske u Zagrebu te je čitav kompleks Starog grada dobio status kulturno – povijesnog spomenika. Entuzijastima kakvi su bili Leiner i Schulteis možemo zahvaliti što svoju kulturnu i povijesnu baštinu čuvamo i danas te što će blago koje se čuva u čakovečkom Starom gradu ostati sačuvano i za buduće generacije.