Vozeći se iz pravca Varaždina do Pušćina potrebno je prijeći most preko rijeke Drave. Most koji slobodno možemo prozvati žilom kucavicom koja spaja Varaždin i Međimurje, nosi ime hrvatskoga bana Josipa Jelačića. Mjesec rujan ima posebnu važnost u povijesnome značenju za Međimurje, jer je revolucionarne 1848. ban Jelačić u pohodu na Ugarsku, na čelu hrvatske vojske 11. rujna 1848. prešao rijeku Dravu i proglasio Međimurje sastavnim dijelom hrvatskih zemalja.

Tom prilikom mađarska strana nije pružala otpor, a takvo se stanje zadržalo i u narednim danima. Kasnije su Mađari nekoliko puta pokušali vratiti Međimurje, ali u tu je svrhu u Međimurju uređena hrvatska administracija. Na mjesto vladinoga povjerenika u Čakovcu imenovan je Aleksandar Simonić, koji je dotada bio varaždinski podžupan. Nakon pripojenja Međimurja, ban Jelačić je s vojskom nastavio put prema Ugarskoj. Izvori spominju kako je nakon početnoga zanosa međimursko stanovništvo postupno okrenulo leđa hrvatskoj vojsci. Razlog tome treba tražiti u lošoj opskrbi vojske pa su vojnici počeli pljačkati lokalno stanovništvo.

Razdoblje hrvatske uprave nad Međimurjem održalo se do 1861. Tada je kraj između Mure i Drave u upravnome smislu opet pripojen mađarskoj županiji Zala. Nekoliko godina kasnije pri sklapanju Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868., Međimurje se ni ne spominje, a razdoblje ugarske uprave nad Međimurjem održati će se sve do završetka Prvoga svjetskog rata.