Vjerojatno nema mjesta u Međimurju koje na prvi spomen više vežemo uz jednu poljoprivrednu kulturu od Belice. Dakako, riječ je o krumpiru. Još otkako je krumpir u 16. stoljeću prešao Atlantski ocean i stigao u Europu, vjerojatno nema namirnice koja je zaslužnija za spas od gladi stanovništva Europe tijekom razdoblja novoga vijeka. Znaju to i Beličanci pa se prema toj poljoprivrednoj kulturi odnose s poštovanjem. Belički kalamper pravi je međimurski brend.

Ne postoje sigurni podaci o vremenu kad je krumpir stigao na međimurska polja, ali se pretpostavlja da je to bilo prije dvjestotinjak godina. Sigurno je pak da je do polovice 20. stoljeća krumpir na beličkim poljima zauzeo apsolutni primat. Beličko je tlo po sastavu pjeskovito – ilovasto te je zbog toga izrazito pogodno za uzgoj spomenute biljke.

Ujedinjeni narodi godinu 2008. proglasili su Međunarodnom godinom krumpira. Mještani Belice biljci koja za njih život znači simbolično su se odužili 26. kolovoza 2007. Tada je u središtu mjesta podignut prvi u svijetu spomenik krumpiru. Spomenik se sastoji od postolja u obliku siluete čovjeka i krumpira, a belički kalamper ušao je i u grb Općine, gdje se na zelenome štitu nalaze njegova tri cvijeta.

Naposljetku, neslužbena himna Belice posvećena je kalamperu, a svake se godine tradicionalno održava i festival posvećen najpoznatijem proizvodu Belice.