Kažu da je sveta zemlja tamo gdje je tlo omeđeno vodom. Rijekama. I da je taj kraj kao raj ugodan. Međimurje je Dravom i Murom okruženo, a pjesma kaže “kak’ raj je lepi”. 

Noviju povijest našeg Međimurja i Čakovca dobro znaju ispirači zlata iz Donjeg Vidovca, rudari iz Murskog Središća, zagovornici antropozofa Rudolfa Steinera iz Donjeg Kraljevca, poklonici međimurske kulturne baštine čije je napjeve zapisao Vinko Žganec iz Vratišinca, pletači košara iz Kotoribe, proizvođači božanskog pića iz Štrigove,… No, već i površan pogled u dalju povijest Čakovca u prvi plan stavlja plemićku obitelj Zrinski, koja je našem gradu, još u 16. stoljeću, dala hrvatski pečat. Pečat Europejaca.

Do njihove vladavine u Čakovcu su se izmjenjivali gospodari čineći život burnim i neizvjesnim. Pripisali bismo taj dio povijesti i grofu Čakiju (Csaky) koji je u prvoj polovici 13. stoljeća ovdje podigao drvenu utvrdu nazvanu Čakov toranj (Chakia turris). Okupljanje građanstva počelo je tada i nastavilo se razvijati i oplemenjivati u stoljećima koja će doći.

Slavne trenutke Čakovec je proživljavao tijekom 19. stoljeća. Slobodnim kraljevskim gradom proglašen je 1848. godine. Tada dobiva željezničku prugu, prvu u Hrvatskoj, otvaraju se industrije, uvodi javna i privatna električna rasvjeta, telefonska centrala.

U vrijeme netom nakon Prvog svjetskog rata naš grad i naša županija bivaju pod mađarskom dominacijom, a hrvatski se jezik govorio samo u crkvi. Veliki je dan bio 9. siječanj 1919. kada je ispred Crkve sv. Nikole, na današnjem Franjevačkom trgu, održana Narodna skupština i donesena Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od Mađarske i priključenju Kraljevstvu SHS. Među građanima je povike oduševljenja izazvalo prisustvo velikih hrvatskih intelektualaca tog vremena Ivana Novaka i Vinka Žganca. Očuvan je tada hrvatski nacionalni identitet u Međimurju i zauvijek zaustavljeno odnarođivanje.

Intro

Već započetoj industrijalizaciji u Čakovcu taj je događaj dao dodatni vjetar u leđa, a danas našu baštinu poštujemo i upotpunjujemo je suvremenim postignućima na svim poljima modernog življenja.

… I DANAS

U jesen Čakovec miriši na suho voće i uranja nas u najbolje od plodova zemlje, a u proljeće ima aromu cvijeća koje se budi iz svih njegovih kutaka. Zimi je čakovečko nebo čipkasto poput ukrasa koji uljepšava hladne dane, a ljeti nam naš grad ubrzava otkucaje jer diše poput mediteranskog povjetarca, hoda uz sve nas s mladenačkim ushitom, daje nam najbolje od sebe i sjaji posebnim sjajem.

Već prvi dojmovi o našem gradu ne ostavljaju ravnodušnima. Hortikulturnom uređenju i čistoći pridajemo veliku važnost i zato smo višestruki nositelji titule “najuređenijeg grada u kontinentalnoj Hrvatskoj”. Nadilazimo hrvatski infrastrukturni prosjek najmodernijom opremljenošću i sustavnim održavanjem, pratimo razvoj modernih komunikacija i primjenjujemo ih u javnom životu. Kulturni život grada je poput apstraktnih slika koje promatraču nude mogućnost vlastite interpretacije i odabira. Obilje, to je naša kulturna scena. Isto vrijedi i za sportski život koji je Čakovcu osigurao prepoznatljivost u nacionalnim i međunarodnim krugovima. Sve rečeno stavljamo pod zajedničkog pokrovitelja – gospodarstvo, koje našem gradu daje puls. Biće našeg grada osjeća se u svakom njegovom dijelu.

U njemu rade tvornice stare desetljećima pa i cijelo stoljeće. Vrijedne međimurske ruke i poslovnu kreativnost lako je sresti, životne navike lako usvojiti. Baš to nas svrstava u odabrano društvo najpoželjnijih gradova za život u domovini i perspektivno sjecište privrednih tokova. Kreativci, vizionari, obrtnici, poduzetnici, stratezi, građani. Sve je to Čakovec sa svojim ključem u ruci – ljudima.