Kako će u budućnosti izgledati naš grad kroz oko mladog umjetnika Mario Vadlja, 29 godina, dizajner unutrašnje arhitekture iz malog mjesta naširoko poznatom po sportu – ali ne i po umjetnosti – Črečanu, okolice grada Čakovca. Upoznajmo Marija kroz par rečenica.

Kao klinac imao sam čudno djetinstvo – svi oko mene su naganjali loptu i zabušavali na satovima likovnoga – a ja sam obožavao likovni a zabušavao na satu tjelesnoga. Ljubav prema crtanju odvela me u Školu animiranoga filma Čakovec, ali nisam baš pokazivao ljubav prema pokretnom crtežu – radije sam crtao stripove za što sam dobio nekoliko nagrada Modre Laste. Nakon završene srednje škole i nedovršenog faksa bio sam ubačen u svijet odraslih – kao prodavač namještaja – pa mi je crtanje i moj svijet mašte bio savršen bijeg od posla kojeg ne volim raditi – ali mi je potreban za minimalnu egzistenciju.

11223508_940268872698097_7667650383373417492_o

Nikad nisam volio crtati stvari onakve kakve jesu jer je nemoguće da nacrtam onako kao što fotograf može fotografirati – stoga sam se uvijek trudio dodati dozu nečeg čudnog i nadrealnog u moje radove. Kao velikom fanu serijala “Zona sumraka” i igara “Fallout”, te gledajući trenutno stanje u ovoj državi – ljubav prema post apokalipsi i ljudskoj dekadenciji i ponovnom rađanju došla je sama od sebe. Ima nešto u depresivnim slikama – nije slučajnost da filmovi katastrofe zarade najviše na kino blagajnama. Pogled na katastrofu, užas i depresiju stvara u nama neki pozitivan stav – valja cijeniti ono što imamo jer nismo tako daleko od ratova koji nas okružuju. Jedan krivi gumb i ode sve u Honduras.

11953383_940268939364757_2059478944671669489_o

Radovi na kojima prikazujem Čakovec i okolicu Čakovca u bliskoj budućnosti zamišljeni su kao serija od desetak slika, kroz koje pokušavam ispričati priču o životu poslije ljudi i dočarati svijet kakav je vrlo lako moguć ako se malo ne pokrenemo. Svaka slika počinje kao crtež olovkom, kojeg ponavljam kasnije tankim flomasterom, skeniram i bojam digitalno preko računala. Potraje to satima, danima, nekad tjednima, ali uživam u tome. Nedavno mi je draga prijateljica Janja poklonila tablet kojim sad crtam i digitalno – iako je malo teže ubrzava čitav postupak i olakšava da što lakše dočaram na ekranu ono što imam u glavi.

11947913_940268706031447_16584660223174728_o

A budućnost? Tko zna, možda i klinac iz Črečana jednom napravi neku izložbu – bar da dokažem starome da to mogu.”

 

Photo: Mario Vadlja