Ne ulazeći ovdje dublje u povijest židovske zajednice u Međimurju, ovaj članak ograničava se samo na postojanje čakovečke sinagoge, koja je doživjela tragičnu sudbinu, baš kao i međimurski Židovi. Podaci govore kako je najstarija sinagoga na prostoru današnje Republike Hrvatske sagrađena upravo u Čakovcu 1836. godine. Međutim, Međimurje se tada nalazilo izvan granica hrvatskih zemlja. Već tada čakovečka je židovska zajednica imala značajan utjecaj na međimursku povijest te je ostavila dubok trag u svim sferama javnoga života u Međimurju.

Prema sačuvanim fotografijama može se zaključiti kako je sinagoga bila sagrađena kao jednokatnica uskih prozora s polukružnim lukom. Kasnije, 1876. dolazi do pregradnje sinagoge te su dograđeni dodatni prostori. Tragična sudbina Židova tijekom Drugog svjetskog rata u Međimurju je svoju kulminaciju doživjela koncem travnja i u svibnju 1944. godine. Tada je počela deportacija Židova u koncentracijske logore, a jedno od mjesta gdje su smještani Židovi prije deportacije bila je i sinagoga.

U literaturi se, vjerojatno pogrešno, navodilo kako je sinagoga srušena 21. svibnja 1944. godine. Vjerojatnije je kako je sinagoga rušena kroz duži vremenski period, moguće i do jeseni 1944., a vanjski zidovi sve do kraja rata. Međimurje se židovskoj zajednici odužilo 25. svibnja 1997. kada je unutar temelja čakovečke sinagoge postavljeno spomen-obilježje u obliku Davidove zvijezde, koje i danas podsjeća na strahote holokausta koje nisu zaobišle ni Međimurje.