Iz niza pokretača međimurskoga gospodarstva, svakako valja istaknuti i graditelja Valenta (Bálint) Mornadinija starijeg. Njegov je najznačajniji projekt bio gradnja Državne muške učiteljske škole u Čakovcu, a 1884. sagradio je i ciglanu u Mihovljanu. Ipak, njega ne smijemo miješati s Valentom Morandinijem mlađim, koji je 1910. sagradio ciglanu u Šenkovcu koja je predmet ovoga članka.

Morandini: prvi s lijeva

Morandini: prvi s lijeva

Ciglana i njezini počeci

Smjestivši buduću ciglanu na mjesto čije je tlo po sastavu bilo bogato glinom, Morandini je 1910. počeo s proizvodnjom opeka. Uz sastav tla, okolni je kraj bio izvor jeftine radne snage pa valja pretpostaviti kako su to bili glavni razlozi za pokretanje proizvodnje.

Prvi svjetski rat, kao i u ostalim dijelovima ratom zahvaćene Europe, usporio je proizvodnju, međutim uz kraće prekide ciglana je radila do Drugoga svjetskog rata.

Od male ciglane do tvrtke Eko Međimurje d.d.

Nakon kraja rata, 1945. počinje se s većom proizvodnjom, a u vremenu od 1958.-1961. uložena su znatnija sredstva u modernizaciju ciglane. Dvije godine kasnije ciglana je integrirana u tadašnji GK Međimurje, a vrhunac proizvodnje opeke dosegnula je 1979. godine.

Novinski članak Međimurja iz 1973. godine

Novinski članak Međimurja iz 1973. godine FOTO: medjimurje.hr

Sredinom 1992. ciglana postaje dioničko društvo, a današnja tvrtka Eko Međimurje d.d. njezina je pravna slijednica.

Iako danas proizvodnja cigle predstavlja tek manji dio u poslovanju spomenute tvrtke, vrijedi se prisjetiti njezinih početaka, čija povijest seže u početke 20. stoljeća. Za Međimurje je osobito vrijedna činjenica kako je Morandinijeva ciglana svakako prednjačila u početcima onoga što danas zovemo građevinska industrija.