Za života nepravedno zapostavljen od strane hrvatske javnosti, vremenom je Florijan Andrašec izrastao u pravi zaštitni znak međimurskoga sela Dekanovec. Teško je ukratko sažeti tko je bio Florijan Andrašec, jer njegova ličnost i djelatnost nadilaze prostor ovoga članka. Rođen je 28. travnja 1888. u Dekanovcu. Polazio je školu u rodnome selu, Kaniži i Čakovcu. Izbijanjem Prvoga svjetskog rata, mobiliziran je u ugarsku vojsku i poslan na istočno bojište. Tamo je ubrzo teško ranjen u nogu, od čega se dugo oporavljao.

Na sugestiju tadašnjeg dekanovskoga župnika Vinka Žganca, upisao je orguljašku školu u Celju, nakon čega je postao crkveni orguljaš u matičnoj crkvi. Neraskidivo vezan uz selo, kroz svoju je pjesničku djelatnost dao nemjerljiv doprinos u opisu života na međimurskome selu. Teško je ukratko pobrojati čime se sve bavio Andrašec, međutim u prvome redu bio je pučki pjesnik, ali i glazbenik, skladatelj, inovator i općenito sakupljač narodnoga blaga.Florijan Andrašec u austro-ugarskoj odori

Uz pjesništvo i skladateljstvo, Dekanovec je trajno zadužio osnivanjem crkvenoga pjevačkog zbora, tamburaškog i puhačkog sastava pa čak i Dobrovoljnoga vatrogasnog društva. Umro je u voljenome selu 9. srpnja 1962. Nakon smrti njegovo je životno stvaralaštvo konačno valjano razmatrano, a rezultat toga su i dvije knjige o njegovom životu i stvaralaštvu. Dekanovec se danas s pravom ponosi njegovim imenom, a njemu u čast, svake se godine održava se Glazbena večer kantora Florijana Andrašeca u Dekanovcu.