Iako površinom najmanja županija u Republici Hrvatskoj, Međimurje je istovremeno i najgušće naseljeni hrvatski kraj. Zbog te se činjenice stanovništvo u prošlosti bavilo različitim zanimanjima, iako je primarna djelatnost bila poljoprivreda. Ipak, određena mjesta u Međimurju poznata su po nekim specifičnim zanimanjima. Primjerice, uz Muru je bilo razvijeno mlinarstvo, u donjemu Međimurju uz Dravu bili su poznati ispirači zlata, dok je primjerice gornje Međimurje nadaleko poznato po vinskoj kapljici.

Manje je međutim poznat slučaj mjesta Dunjkovec. Naime, postoje zapisi kako se dio tamošnjega stanovništva bavio smoligarstvom. Smoliga se dobivala na način da su smoligari cijepali deblo borovine, točnije njegov trček. Sitnija drvca služila su za ogrjev, a kako im samo ime govori, zbog sadržaja smole takav je materijal bio itekako zapaljiv što mu je i bila namjena. Smoligari bi takva drvca za potpalu vatre slagali u manje zavežljaje i prodavali ih po okolnim sajmovima.

Još od razdoblja srednjega vijeka pa kasnije kroz novi vijek, sajmovi su bili od izuzetnoga značenja za ondašnje stanovništvo. Bilo je to mjesto gdje se trgovalo robno-novčanom zamjenom, a u sjeverozapadnoj Hrvatskoj svoje su mjesto na sajmovima pronalazili i dunjkovski smoligari. Da bi spomenuto zanimanje otrgnuli od zaborava, Dunjkovčari su se smoligarima odužili 1999. kada je u dvorištu tamošnje područne škole postavljena drvena skulptura Smoligara, rad kipara Dragutina Jamnića iz Lepoglave.

Dunjkovski smoligari

smoligar-dunjkovec-3