Do danas je ostalo malo zanimanja koja su usko vezana uz prirodu, a da ne narušavaju prirodnu ravnotežu. Jedno od takvih bilo je splavarenje ili flojsarenje po Dravi. Splav ili međimurski rečeno „fljojs“, odakle i dolazi međimurski naziv za splavarenje tj. fl(j)ojsarenje. Stanovništvo Donje Dubrave od davnina je usko povezano s Dravom, a mnogima od njih Drava je bila od egzistencijalnoga značaja. Bilo da se radi o ispiračima zlata ili u ovome slučaju flojsarenju, savršen je to spoj ekološki prihvatljive eksploatacije.

Za potrebe transporta drva iz slovenskih i austrijskih šuma početkom 19. stoljeća, Drava se počela gospodarski iskorištavati. Specijalni splavovi ili „fljosevi“, natovarili bi se drvenim trupcima i plovili bi niz Dravom pa onda dalje Dunavom. Donja Dubrava bila je središte flojsarstva od početka 19. stoljeća, a trgovinom i otpremom drva bavile su se obitelji Hirschler i Ujlaki koji su u tu svrhu i osnovali poduzeće koje se bavilo trgovinom i otpremom drva. Flojsarenje je uvelike zaslužno za gospodarski razvitak Donje Dubrave u drugoj polovici i 19. i početkom 20. stoljeća.

splav5

Bio je težak i zahtjevan posao, a ogledao se u stalnoj borbi između čovjeka i rijeke. Iz tog su razloga flojsari mogli biti samo vrsni poznavatelji rijeke Drave. Vrtlog Drugoga svjetskog rata prekinuo je tradiciju flojsarenja u Međimurju, a do danas je ostalo samo sjećanje na taj dio bogate povijesti kraja između Mure i Drave.