Ostaci tradicijskog vinarstva u Međimurju

Predindustrijski tradicijski simboli vinarstva Gornjeg Međimurja su ukopani podrumi (pelnice), stari zidani podrumi i stare kleti, tradicijske stare hrastove preše, drvene kace, bačve, škafi, lakovnice, šefovi, pute i na kraju ali ne manje važni, klopoteci. Oni predstavljaju vanjsko obilježje zorenja grožđa i približavajuće se berbe.

Već je rimski pjesnik Vergilije 37.g.pr.n.e. u svojoj zbirci pjesama  «Georgike»  upozoravao na uvijek gladne ptice koje treba tjerati iz vinograda.  Franjo Baš, dobar poznavatelj klopoteca, tvrdi da su klopoteci prethodnici mlinova na vjetar pa se prema tome nastanak klopoteca u istočnoj Štajerskoj može računati od kraja 15. st.

Klopotec je neke vrste drvena vjetrenjača za rastjerivanje ptica  sa slatkih grozdova u vinogradima. Poznati njemački etnolog Leopold Kretzenbacher navodi da je klopotec autohtoni izum slovenske istočnoštajerske pokrajine od koje su austrijski Štajerci prisvojili klopotec zajedno s imenom Klapotetz. Isto tako i u gornjomeđimurskim goricama koje se naslanjaju na slovensku Štajersku već odavno klopoče klopotec.

Klopotec 

Prema navodima slovenskog etnologa dr. Janeza Bogataja, klopotec je došao u uporabu za vrijeme prosvjetiteljstva a češće se počeo postavljati u vinograde primjenom zakona o odvojenom branju grožđa različite dobi dozrijevanja jer je posebice trebalo štititi od ptica ono grožđe  koje se kasnije bralo. Počeo se češće izrađivati tridesetih godina devetnaestog stoljeća. Mjesec kolovoz je vrijeme postavljanja klopoteca i to najčešće na blagdan Sv. Bartola, 24. kolovoza, koji označava početak dozrijevanja grožđa. Klopotec je postao naša gornjomeđimurska etnološka znamenitost, a ove vegetacijski ranije vinogradarske godine čuti ćemo ga u vinogradima sporadično sve do sredine listopada kada će vjerojatno završavati berbe kasnijih sorti grožđa. Klopotec se demontira nakon završetka berbe, a posljednji utihne uoči Martinja.

Klopotec kod Vinske kuće Hažić

Klopotec kod Vinske kuće Hažić

Zanimljivo je da klopotec služi u igri riječi kao prvi alkotest. Ako se može ova rečenica ponoviti bez pogreške nakon kušanja vina, onda je sve u redu i još smo trijezni: «Dobar klopotec u svom klopotarnikuklopotajučeklopoče tako kako mu se hoće. Naš klopotec je dobar klopotec.» Ili na zavičajnom dijalektu: «Doberklopotec v svojem klopotarnikuklopotajučeklopoče tak kak se jemu oče. Naš klopotec je doberklopotec». Postoji još i učena verzija na latinskom jeziku:

«Bonus kolopotecinsuoklopocterioklopocitabiliterklopocitat. Nosterklopotecest bonus klopotec. Ergo klopotecinsuoklopocitarioklopocitabiliterklopocitat.»

Katkada se ljudima učini kako klopotec govori. Postavljen visoko na brijegu promatra sve što se događa u selu. Čuli  su ga upozoravati u ritmu klopotanja: «Ne zobati, vudrilbom.Ne zobati, vudrilbom.» Na drugom pak brijegu obzanio je novost: «Djed je baki kapu kupil,djed je baki kapu kupil.» A u pjesničkom nadahnuću, klopotec iz Sv. Urbana sklepao je ili bolje rečeno sklopotao je stihove posvećene zorenju grožđa:

«Klepi, klepi, klepi, grozdekiprelepi, sam se zorite, nič ne gnilite i dobru nam bratvu podarite.»

Najpoznatiji međimurski klopotec nalazi se pak u Vinskoj kući Hažić. Više o njemu uskoro!

Izvor: eMedjimurje