U Međimurju Martinje ima dugu tradiciju! Kao običaj simbolizira pretvorbu mladog vina, mošta, u zrelo vino, a time i mirniju zimsku sezonu kad se više ne obavljaju poljoprivredni radovi, već se uživa u plodovima i počinju pripreme za zimu.

Martinje slavi svetog Martina, prvog čovjeka koji svecem nije proglašen nakon mučeništva, a da ima liturgijski blagdan. Njegov je spomendan 11. studenog. Živio je u 4. stoljeću, a rođen je u rimskoj provinciji Panoniji u gradu Savariji, današnjem Szombathelyju u Mađarskoj, samo 100 kilometara sjeverno od Čakovca. Bio je sin rimskog tribuna, pa je protiv svoje volje unovačen u carsku gardu.

Legenda kaže kako je u rimskoj provinciji Galiji susreo nekog siromaha te mu, gledajući kako se smrzava, ustupio polovicu vlastitog plašta. Priča kaže kako mu se te noći u snu javio Gospodin zaogrnut tim istim plaštem. U Galiji je u dobi od 54 godine posvećen za biskupa grada Toursa. Još jedna priča kaže da se, želeći izbjeći posvećenje, sakrio u neki kokošinjac među guske, no one su ga izdale gakanjem što su prisutni protumačili kao Božji znak.

Postao je zaštitnikom Francuske, vinara i vinogradara, uzgajivača konja i gusaka, vojnika i konjanika te mnogih naselja. U Međimurju naselje Sveti Martin na Muri nosi ime po ovom svecu, a posvećena mu je i župna crkva. Grb spomenute općine prikazuje gusku koja u kljunu drži grozd, što su dva simbola svetog Martina.

U Hrvatskoj i Sloveniji krštenje mošta predstavlja purifikaciju, odnosno pročišćenje putem sakramenta. Mošt je slika grijeha, onog nečistog i lošeg što pomoću vjere ima potencijal da postane nešto plemenito. Ta simbolika prikazuje već dugo poznatu vezu između europskih seljaka, kršćanstva i kalendara u kojem su se značajni poljoprivredni radovi vezali uz pojedina svetačka slavlja.

Pripadnik skupine tzv. „vinskih svetaca“, koja uključuje i sv. Urbana, sv. Roka te sv. Vinka, sv. Martin i sjećanje na njegova djela još će dugo uveseljavati posjetitelje brojnih međimurskih martinjskih manifestacija!