Jedan od najsvjetlijih datuma u međimurskoj povijesti svakako je bio 24. prosinac 1918., kada je Međimurje putem vojne akcije vraćeno u sastav hrvatskih zemalja tj. u tadašnje Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Iako je od toga trenutka počela hrvatska uprava u Međimurju, u međunarodnim okvirima takva je odluka potvrđena tek na Versailleskoj mirovnoj konferenciji.

Dvorac Trianon

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije, Mađarska se našla na poraženoj strani, a unaprijed pripremljene mirovne ugovore mađarsko je izaslanstvo potpisalo 4. lipnja 1920. godine. U Trianonu, jednom od versajskih dvoraca, potpisanim je ugovorom nekadašnja Ugarska izgubila oko 2/3 svog teritorija i oko 13 milijuna stanovnika. Od toga tri milijuna Mađara i deset milijuna državljana drugih nacionalnosti. Ovakvim je potezom nekadašnji ugarski dio Dvojne monarhije sveden na granice male Mađarske koja je tim potezom postala jedna od najhomogenijih država u Europi.

Nakon što se Mađarska odrekla svih teritorija predviđenih mirovnim ugovorom, Međimurje je s ostalim spornim teritorijima relativno lako pripalo ostatku Hrvatske, tj. Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Treba napomenuti kako je prethodno u Međimurju boravila komisija za razgraničenje, koja se na terenu uvjerila u hrvatski karakter Međimurja. Ipak, odlučujuću ulogu u dokazivanju pripadnosti Međimurja Hrvatskoj na konferenciji je imala zbirka pjesama Hrvatskih pučkih popijevaka iz Međimurja, koju je još 1916. u Zagrebu izdao dr. Vinko Žganec.

.