Iako je još Juraj Zrinski 1595. odvojio Međimurje od Varaždinske županije i pripojio ga mađarskoj županiji Zala, tek s vladavinom Althana od 1720. ono je i formalno sjedinjeno sa Zaladskom županijom (mađ. “Zala megye”) čije je središte bilo u gradu Zalaegerszegu.

Nakon što su 71 godinu vladali Međimurjem, obitelj Althan 1791. prodala je svoj posjed Jurju Feštetiću de Tolna. Feštetić je podrijetlom bio iz Turopolja. Iako su njegovi preci bili hrvatskog podrijetla, Juraj Feštetić već je u potpunosti naginjao Mađarskoj, nikako ne prema Hrvatskoj. Njegova je obitelj već i prije dolaska na prostor između Mure i Drave imala velike posjede u Mađarskoj. Nakon što su 1791. njime zagospodarili, njegovi su potomci Međimurje držali sve do 1923. godine. Za to su vrijeme Feštetići sustavno provodili mađarizaciju. Pod njihovim će gospodstvom Međimurje dočekati Prvi svjetski rat.

U upravno-teritorijalnom smislu, gotovo čitavo 19. stoljeće (s izuzetkom kratkotrajne Jelačićeve epizode od 1848. do 1861.), Međimurje je bilo dijelom Zaladske županije. Unatoč sustavnoj mađarizaciji, stanovništvo je uspjelo očuvati svijest o nacionalnoj pripadnosti. Najveću ulogu u očuvanju hrvatstva u Međimurju imala je Katolička crkva, koja je u međimurskom patrijarhalnom društvu bila faktor homogenizacije jer su, gotovo bez iznimke, svi svećenici propovijedali na narodnome jeziku.