Danas kada živimo u svijetu moderne tehnologije,  sveopće razmaženosti i velike udobnosti, teško je zamisliti suživot s desetak drugih članova obitelji pod istim krovom, u svega dvije ili tri male sobice. No, činjenica je da prije manje od pola stoljeća ljudi i nisu imali previše odabira. To je bilo vrijeme kada je bilo normalno da na istom krevetu spava više djece, kada su svi u sinergiji obavljali na stotine kućanskih obaveza i kada nije bilo pitanja “imam li volje to napraviti ili ne”.

Krajem 18. i početkom 19. stoljeća kuće se uglavnom rade od zemlje – blata, a sastojale su se od jedne prostorije koja je obično bila veličine do 20 kvadrata te “ganjka” – hodnika i još jedne manje sobe koja je služila za ostavu. Hrastove grede su činile kostur konstrukcije, posebice one krovne. Kako ljudi nekada nisu imali novaca za kupnju drva, bilo je veoma važno da na “gruntu” postoji posađeni hrast koji će se koristiti za obnovu kuće, a nakon što se on poruši zbog drva, najvažnije je bilo posaditi novi, tako da će za 2-3 generacije, kada će kuća ponovo trebati obnovu, hrast biti dobar za sječu.

Starinske kuće kakve su se nekada gradile u Međimurju imaju nekoliko karakteristika zbog kojih ih volimo (jer izgledaju baš kao iz bajke), a to su debljina zidova koja je bila preko 50 cm, niska vrata s visinom oko 1,70 (nekada su ljudi bili niži) te mali drveni, dupli prozori u kojima se čuvala hrana, pogotovo za hladnijih dana.

Pod kuće sastojao se od nabijene zemlje, a krov je bio od slame, dasaka i šindre. Kuće koje su imale temelje od cigle, obavezno su gradile i podrum za čuvanje raznih potrepština, a često je ulaz u podrum bio s vanjske strane kuće. Soba iznad podruma često je bila upravo spavaća soba, pa je stoga bilo važno da pod bude od jelovih dasaka koje su brinule da vlaga ne prelazi iz podruma u sobu.

Hizice-0141 (Large)-min

Na tavan se penjalo ljestvama direktno iz prostorije u kojoj je bilo ognjište. Na njemu se: sušilo meso, voće, a u oknima, posebnim sanducima čuvalo se žito. Kad bi netko zaklao kravu loj ili drob bi očistio, osolio, dimio i poslije ga koristio kao posebni i cijenjeni dodatak za pitu krumpirušu.

Centar svake kuće bilo je ognjište koje je bilo središte kuće, glavna prostorija. Uz ognjište se sjedilo, grijalo, ali i spavalo, naročito u hladnim zimskim noćima, jer je tu bilo najtoplije. Postojalo je nepisano pravilo za sjedenje oko ognjišta. Domaćin, glava kuće, uvijek je imao posebno mjesto i to gdje je toplije i gdje manje dimi. Tijekom zime, kada su temperature padale daleko ispod nule, najmanja djeca u obitelji i novorođenčad su često ostavljani na same peći preko noći kako bi im tijelo bilo ugrijano i kako ne bi promrzli. Kasnije su klasična ognjišta zamijenjena “fijakerom”, peći koja je služila za kuhanje i pečenje hrane, kao i za zagrijavanje prostorija.

Neke kuće imale su i “špajzu” – sporednu sobu uz kuhinju koja služi kao spremište, a u kojoj se čuvalo brašno u manjim količinama (ostatak se čuvao u podrumu), sol, mlijeko te mliječni proizvodi. Gotovo svaka ostava, zavisno od statusa vlasnika kuće, imala je kredenc, gdje se „pod ključem“ čuvao šećer, jaja, grah, čajevi i ostale vrijednosti.

Kako su se mijenjali uvjeti života i vještina gradnje, tako se mijenjao i način stanovanja, građevni materijal, raspored i oblik kuće. Kako po eksterijeru tako i po interijeru, kuće su se kreirale prema shvaćanju, potrebama i mogućnostima. Umjesto od blata, kasnije se zidaju ciglane kuće, a umjesto slame za krov, koristi se crijep.

Hizice-0133 (Large)-min

Poslije Drugog svjetskog rata mijenja se način života i gradnje. Stare kuće od kamena i cigle, drveta i opeke zamijenjene su novo izgrađenim od betona i drugih novih materijala jer kuće djedova i očeva nisu po mjeri mlade generacije. Suvremeni način obrade zemlje uništio je mnoge krajolike i nametnuo novi oblik izgradnje. Modni trendovi doveli su do razaranja tradicije, etnografskog i estetskog identiteta narodnog graditeljstva, koje polako i sigurno zauvijek odlazi.

Danas, srećom, u Međimurju još uvijek postoji nekoliko primjeraka tradicionalne gradnje, a dovoljno je zaputiti se samo do naselja Črečan u kojem ćete vidjeti neke od najljepših “starinskih hiža”. Također, ako ste u potrazi za starijim primjercima kuća, svakako posjetite i Kapelšćak u kojem možete vidjeti jedan od rijetkih primjeraka drvene gradnje sa slamnatim krovom.

 

Saša Vugrinec