Katolička Crkva oduvijek je imala veliki značaj za međimursko stanovništvo. Svako selo ima svojega zaštitnika, a zasigurno jedan od najdražih zaštitnika je sveti Nikola. Djeca ga povezuju s čišćenjem čizmica koje neizostavno asociraju na darove, jer znaju da valja biti dobar cijele godine. U protivnome sv. Nikolu zamjenjuje Krampus koji pak donosi šibu. U Međimurju se blagdan svetog Nikole naziva Mikloševo.

Ovome svecu posvećena je crkva u Čakovcu i nosi njegovo ime. Crkva svetog Nikole biskupa zaštitni je znak međimurskoga “glavnoga grada”. Sagrađena je na mjestu gdje se nalazio raniji drveni samostan kojeg je osnovao Nikola VII. Zrinski Čakovečki. On je i doveo franjevački crkveni red u Međimurje. Današnji izgled crkve potječe s početka 18. stoljeća. Krasi je barokni stil gradnje.

Koliku važnost ima ovaj svetac vidi se iz primjera narodnog običaja koji potječe iz donjega Međimurja. Prema izjavi svjedoka, karakterističan je za krajeve oko Preloga i Kotoribe te Donje Dubrave. Tamo je postojalo tzv. Mikloševo, koje je vezano uz dolazak svetoga Nikole. Djecu je posjećivao noseći šibu i lance. Kako kažu svjedoci, „Hmanju decu je zbil, a dobrima je dal cukore“.

Ako pak je za Mikloševo pao snijeg, stari su japica djeci rekli: „ako pete do Doliča po snegu bosi, dobiste nove sandale, a ako pak idete dale do Priločaka tam vaš čokaju nove čižme“. O značaju običaja govori i činjenica kako su se navedene riječi sačuvale do danas.