Kada se u povijesnome kontekstu spomene selo Macinec, starijim generacijama možda bi prva asocijacija bila pruga Kotoriba – Čakovec – Macinec. Ili bi to ipak bio podatak da je u Macincu rođen dr. Ivan Novak, definitivno jedna od najzaslužnijih osoba za priključenje Međimurja ostatku hrvatskih zemalja u prosincu 1918. godine? Posjetitelj koji je barem jednom posjetio Macinec, prvo što je mogao uočiti je visoki zvonik tamošnje crkve. Neogotička ljepotica i njen zvonik dominiraju okolnim krajem, a jarka žuta boja ni izdaleka nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

Povijest crkve seže u daleku 1334. kada se spominje kako je crkvu sv. Martina držao red templara. Sigurnije podatke pronalazimo 1475. otkad potječu sačuvani gotički ostaci konzole s konkretnim datiranjem godine. Ona je kasnije proširena u veću crkvu u pseudogotičkome stilu. Kasnija povijest župne crkve vezana je uz 1789. kada je Macinec postao sjedište samostalne kapelanije. S 1818. godinom povezujemo današnji naziv župe – Pohoda Blažene Djevice Marije.

Današnja istoimena crkva (kako kaže naslov – neogotička ljepotica) građena je u razdoblju 1878. – 1881. i predstavlja prekrasan primjer neogotičke crkvene arhitekture. Osobitu vrijednost crkve predstavljaju 23 očuvana vitraja s prijelaza devetnaestog na dvadeseto stoljeće. Izrađeni su u poznatoj radionici vitraja Tiroler Glasmalerei und Mosaikenanstalt u Innsbrucku, a vrijedi spomenuti i sačuvane orgulje iz 1882. godine.

Svijest o važnosti koju crkva ima rezultirala je kompletnom restauracijom od 2005. – 2013. Na taj način očuvana je u čitavoj svojoj ljepoti na čast mještana Macinca.