U naumu da osvoji tvrđavu Siget koja je stajala na putu do konačnoga cilja Beča, sultan Sulejman I. Veličanstveni dao je sagraditi most preko Drave kod Osijeka, kojim je spojio susjednu utvrdu Dardu.

Sudeći prema izvorima Sulejmanov je most bio dugačak 6-8 kilometara te je smatran graditeljskim čudom onoga vremena.

Na onodobnim prikazima spominje se kao „Il ponte famoso d’Esseck“ tj. slavni osječki most. Upravo u ovo zimsko vrijeme, točnije koncem siječnja 1664. Nikola VII. Zrinski Čakovečki iskoristio je zimu iste godine kada se veliki vezir Ahmed-paša Ćuprilić sklonio u Beograd radi prezimljavanja i odlučio je spaliti čuveni Sulejmanov most u Osijeku.

Pohod na Osijek i spaljivanje Sulejmanovog mosta

Nikola je iz Međimurja na čelu vojske krenuo put Osijeka te je s vojskom došao do Darde koja je mostom bila spojena s Osijekom. Zbog iznenadnosti napada osmanske posade su se razbježale, a Zrinski je naredio spaljivanje mosta.

Nikola Zrinski

Nikola Zrinski

Premda su neki dijelovi mosta gorjeli dva dana zbog kvalitetne hrastovine od koje je bio napravljen most požar ipak nije nanio veću štetu mostu.

Most koji je odolijevao napadima još dva desetljeća

Već do ljeta iste godine Osmanlije su obnovile most koji je i nakon Nikole VII. odolijevao još dva desetljeća.

Sulejmanov most bio je dugačak 6-8 kilometara!

Sulejmanov most bio je dugačak 6-8 kilometara!

Sulejmanov most svoj je kraj doživio 1685. kada su ga Osmanlije rastavili, a drvene trupce pustili niz Dravu da ih odnose. Konačni ostaci Sulejmanova mosta uništeni su sljedeće godine. Spaljivanje mosta imalo je veliki odjek u onodobnoj Europi pa je španjolski car Filip IV. Nikolu imenovao vitezom zlatnog runa, a francuski car Luj XIV. nagradio ga je s 10 000 talira.