Uz Šenkovec vežemo mnoge važne događaje i osobe iz povijesti Međimurja. U razdoblju srednjeg i novoga vijeka ipak središnju ulogu u povijesti mjesta zauzimaju pavlini, odnosno pavlinski samostanski red. Povijest djelovanja pavlinskoga samostanskog reda u Međimurju seže u daleku 1376. godinu.

Tada je darovnicom obitelji Lacković pavlinima dopušteno osnovati samostan. Njegovo je prvotno ime bilo pavlinski samostan Blažene Djevice Marije i Svih Svetih, kasnije je ono promijenjeno u Sveta Jelena. Darovnicom su pavlini dobili na korištenje selo Zasad, šumu Globetku, kao i okolni prostor koji je služio njihovom uzdržavanju.

Kasniji razvoj samostana Svete Jelene vezan je uz obitelj Celjski. Grof Herman Celjski 1420. samostanu poklanja selo Šenkovec, a također je zaslužan za podizanje zapadnoga dijela samostana.

Dolazak grofova Zrinskih u Međimurje sredinom 16. stoljeća značajan je za pavline, jer 1561. godine Nikola Šubić Zrinski uz pavlinski samostan gradi obiteljsku grobnicu u koju su pokapani članovi obitelji. Oslobađa ih i većine obaveza prema vlastelinstvu što uvelike utječe na njihov daljnji razvoj.

Dolaskom franjevaca u Međimurje 1659. utjecaj pavlinskog reda se smanjuje, ali i dalje ima veliku važnost u kulturnoj djelatnosti. U samostanu se nalazila velika knjižnica. Tu je djelovao i leksikograf Ivan Belostenec koji je napisao hrvatsko – latinski rječnik Gazophylacium. Sredinom 18. stoljeća u samostanu je Josip Bedeković napisao poznato djelo Natale solum.

Od materijalnih ostataka nekada velebnog izdanja, do danas je ostala sačuvana samo kapela Svete Jelene koja je služila kao svetište crkve. Pavlinski red ukinuo je car Svetog Rimskog Carstva, Josip II. Pavlini su ostavili neizbrisiv pečat u kulturnom i društvenom razvitku kraja između Mure i Drave.