Mnogi su putopisci na svojim proputovanjima prošli kroz Međimurje, a jedan od zanimljivijih svakako je osmanski diplomat i putopisac Evlija Čelebi (tur. Evliya Ҫelebi 1611.-1682.) On je u četrdesetak godina koliko je putovao Osmanskim Carstvom, ali i izvan granica, posjetio mnoge zemlje i gradove. Pritom je svoje dogodovštine s putovanja zapisivao, a opisivao je i gradove koje je posjetio. Njegovo najznačajnije djelo je jednostavno nazvano “Putopis” (turski “Seyahatnama”).

Knjiga sastavljena od deset dijelova, za Međimurje je značajna po tome što u njoj Čelebi opisuje Čakovec i Legrad koje je posjetio. Čelebi je u Međimurje stigao početkom 1660. sa zadaćom da iz zarobljeništva otkupi bihaćkoga kapetana Mustaj-bega Hasanovića kojega je Nikola VII. Zrinski zarobio u jednoj od bitaka. U Međimurju je ostao tri dana, a posebno je zanimljiv njegov opis Čakovca. On naime tvrdi kako grad ima izgled peterokuta, leži na plodnome tlu, a udaljen je jedna dan hoda od Drave.

Čelebi nadalje govori o dvije tisuće dućana, a navodi da je nabrojao i četrdeset samostana. Uz to, govori kako u unutrašnjosti grada postoji deset tisuća kuća. (Feletar, 55.) Iz navedenoga je lako zaključiti kako je Čelebi u svojim opisima sklon preuveličavanju. Ipak, i takav opis pridaje važnosti koju su Zrinski imali u razdoblju 17. stoljeća za hrvatsku povijest.