Štrigova je tamo gdje se zemlja zaljubila u nebo pa ga svojim vrhuncima cjeliva, a ono joj uzvraća najboljim što ima. Suncem i kišom kad ih treba, snijegom i maglom kad zaštitu traži. I s ljudima je tako. Oslonjeni jedni na druge, dušom i umom čisti, još uvijek su opušteni u maniri starinskih navada koje su nenametljivo intonirale život u harmoniji s prirodom. Sve što je moderan svijet gotovo zaboravio, u Štrigovi i njezinu kraju još uvijek živi.

Rajski je to kutak, kažu. Tamo su zelenozlatni brijezi ukrašeni vinogradima čiji urod daje božansko piće, šume čiste zrak, skriveni zemljani putevi jačaju tijelo, a udoline griju obiteljski domovi. Štrigova je tamo gdje se zemlja i nebo spajaju. Ona je tamo gdje je svatko kao doma, a dom je taj kojem se uvijek vraćamo.

Na 202 metra

… nadmorske visine živi Štrigova. Iza preciznih podataka koje o životu u Općini Štrigova imamo danas, iz prošlosti se naziru uhu i mašti intrigirajuće legende. One govore o srednjovjekovnom gradu na Štrigovčaku čiji je nestak obavijen velom tajne. Teorije su dvije: jedna kaže da je tvrđava grada razrušena za turskih pohoda, a druga da je vatra progutala zdanje kao “kaznu Božju” zbog oholosti grofova Celjskih.

Ono što znamo kao činjenicu jest da se Općina Štrigova prostire na 44,79 kvadaratnih kilometara površine, na kojima je raspodijelila svojih deset naselja. Banfi, Grabrovnik, Jalšovec, Leskovec, Prekopa, Robadje, Stanetinec, Sveti Urban, Štrigova i Železna Gora zajedno imaju gotovo tri tisuće stanovnika kojima 19 kilometara udaljenosti od Čakovca život čini mirnim i poželjnim. Ne, ta naselja nisu spavaone, već živopisni predjeli kojima ljudi daju oblik i smisao kroz poljoprivrednu i vinogradarsku proizvodnju, turizam i ugostiteljstvo, religijske i glazbene programe. Uređenost prostora i društva pak se prati u Državnom arhivu za Međimurje koji sjedište ima u Štrigovi, u zdanju iz 1912. godine.

Brojka kao činjenica

Prema predaji, prvu vinovu lozu su na brežuljcima štrigovskog kraja posadili stari Rimljani. Prirodno je stoga da je simbolički zaštitni znak tog predjela danas Međimurska vinska cesta – najbolji originalni turistički proizvod kontinentalne Hrvatske u 2007. godini. Na njoj desetci vinara uspijevaju ponuditi najbolje od uroda vlastitih vinograda. Tridesetak kušaonica i vinskih podruma uklopljenih u pejsaž briježnog dijela Međimurja, svakodnevno su ciljna točka brojnih posjetitelja iz zemlje i svijeta, mjesto privatnih i poslovnih okupljanja.

Dovoljno je razloga spomenuto da se do danas Štrigovu i njezino okruženje prepozna kao jednu od najatraktivnijih pozicija na karti Hrvatske. Osim izuzetne enogastronomske ponude, u ambijent se izvrsno uklapaju potencijalno vjerskog turizma, osobito zahvaljujući Crkvi sv. Jeronima (trenutno pod restaursko-konzervatorskim nadzorom i radovima) i činjenici da je u tom kraju rođen svetac Jeronim.

I sa, i bez simbolike, Štrigovčani su iskreno prijazni domaćini. I “svojima”, i “tuđima”. (AL)