Štovanje svetoga Roka dosta je rašireno među međimurskim stanovništvom. Sveti Rok štuje se od srednjega vijeka, a između ostaloga, zaštitnik je od kuge i kolere. Prema zapisima, polovicom 18. stoljeća u donjem Međimurju je vladala stočna kuga koja je uzrokovala nagli pad broja stoke. Izravna posljedica toga bila je osiromašenje stanovništva, koje se upravo njemu obraćalo za pomoć.

U to je vrijeme Međimurjem gospodarila plemićka obitelj Althan, a nakon rekonstrukcije čakovečkoga Staroga grada i gradnje crkve sv. Ivana Nepomuka u Razkrižju, grof Mihael Ivan IV. Althan 1760. dao je sredstva za gradnju crkve sv. Roka u Draškovcu. On je opunomoćio svoga izaslanika Jurja pl. Oszterhubera, koji je u Legradu 27. svibnja iste godine potpisao ispravu o utemeljenju crkve u Draškovcu posvećene sv. Roku. U ovoj crkvi kršten je i Rudolf Steiner.

Crkva je građena u razdoblju 1774.-1779., a istoimena je župa utemeljena potkraj 1789. godine. Kao prepoznatljiv simbol mjesta, ističe se sa svoja dva tornja koja se spominju već 1822. godine. Građena je u kasnobaroknome i klasicističkome stilu, a lokalno je stanovništvo izrazito ponosno na svoju crkvu. U mjestu se sredinom kolovoza svake godine posebno obilježava „Rokovo“, manifestacija posvećena zaštitniku Draškovca.