Poznato je kako je međimursko stanovništvo stoljećima vezano uz Crkvu, a ta je pobožnost usko vezana uz svece zaštitnike. Svako međimursko mjesto ima svoga sveca zaštitnika, ali postoje i oni opći sveci čiji se kult osobito štuje. Uz uvjet da za ovu priliku vjeru stavimo na stranu, ima i onih svetaca uz koje se danas neminovno vežu zabavne tradicije. Jedan od takvih svetaca je i sv. Vinko. Općenito se smatra kako sv. Vinko štiti vinogradare, no zašto su ga baš oni uzeli kao svoga zaštitnika?

Sv. Vincek zaštitnik vinogradara

Vincekovo

Vinko (lat. Vincentius) je živio u vrijeme cara Dioklecijana (vladao 284.-305.), koji je u povijesti zapamćen kao jedan od najžešćih progonitelja kršćana. Prema jednoj verziji, nakon što se zaredio, Vinko je bačen u tamnicu te je mučen po nalogu rimskoga namjesnika u Hispaniji, Dacija(na). Kako se nije odricao svoje vjere, njegovo je tijelo rastrgano, a vjernici koji su ga posjetili u tamnici, u maramama su uzimali njegovu krv, vjerujući da ih njegova krv štititi od zla. Pretpostavlja se kako je Vinko umro 22. siječnja 304. godine. Mučenje sv. Vinka te curenje i hvatanje njegove krvi kroz povijest je poistovjećeno s branjem i lomljenjem grožđa pa je on postao zaštitnik vinogradara.

Vincekovo

Iako je malo vjerojatno da je spomenuta legenda istinita, Međimurje u čijemu se brdovitome dijelu stoljećima uzgaja vinova loza, sv. Vinko osobito je popularan i štovani svetac. Na 22. siječnja tako je ostala tradicija da se oreže vinova loza te se iz pupoljka predviđa kakva će biti predstojeća vinogradarska godina. To je usko povezano s početkom bujanja vegetacije i formalnih početaka radova u vinogradu. Nakon toga, trs se „krsti“ starim vinom, a na brajde se tradicionalno izvjese kobasice koje se isto tako povezuju s plodnom godinom.