Dokumenti koji svjedoče o povijesti mlinarenja na Muri govore da se već u 18. stoljeću na toj rijeci, ali i na Dravi, žito mljelo na više riječnih mlinova. Kako u Međimurju nije postojao običaj mljevenja kroz žrvanj ili ručnim mlinom, kukuruz, pšenicu i raž su u brašno pretvarali riječni mlinovi – vodenice. Osobito razvijena djelatnost mlinarenja događala se početkom 20. stoljeća u Kotoribi i na potezu od Podturna do Lapšine, a zanimljivo zvuči i podatak da je jedan riječni mlin držalo po četvero, petero, desetero suvlasnika (ketuša) i da su uslugu pružali mještanima svih obližnjih sela.

Višestruko vlasništvo nad vodenicom bilo je praktično i zbog činjenice da je na njegovu postavljanju i održavanju bilo posla za puno pari ruku. Naime, zimi se mlin demontirao i deponirao na suho, a dobar zaklon bio je vrijedan i zbog toga što je proljeće sa sobom nosilo nabujale vode i potencijalnu opasnost – led.

Mlinovi na rijekama montirali bi se u proljeće, a na njima su u pravilu radili mlinar i pomoćnici. Jednom kad bi se proces mljevenja na vodenici pokrenuo, zaustavljanja nije bilo. Radilo se danju i noću, a jedina stanka bila bi ona za majstora koji bi površinu mlinskog kamena ponovno činio hrapavom – da se žito i kukuruz kvalitetnije samelju. Taj se postupak zvao “klepanje”.

12778696_877895455654803_1477644386051584238_o

Nizvodno, od Lapšine kraj Svetog Martina na Muri do Kotoribe, početkom 20. stoljeća je na Muri radilo na desetke mlinova. Neki podaci govore da ih je bilo čak 90. Već 1960-tih ostalo ih je samo 11, a sredinom 1980-tih zatvoren je i posljednji mlin – onaj na najsjevernijoj točki Međimurja i Hrvatske – kraj Žabnika.

Malo pravde po mlinu

Vlastitim projektom, Ekološka organizacija Lipa (EOL) je 2006. godine oživotvorila mlinarenje upravo na mjestu posljednjeg riječnog mlina. U Žabniku u kojem danas stoji i Mlinarska hiža kao objekat koji zaokružuje turističku zonu uz mlin, Mlinarev poučni put i obližnji ribički dom. Jedini je to riječni mlin na području Republike Hrvatske, s mlinskim mehanizmom iz 1902. godine, a uloga mu je prije poučna i muzejskog eksponata, nego praktična, iako se posjetitelji mogu uvjeriti u njegovu funkcionalnost i kućama ponijeti malo svježe mljevenog kukuruznog brašna.

Objekat je to danas tradicijske baštine, kojem društvo na Muri prave još dva takova mlina – onaj kod Ižakovaca u Sloveniji i kod Murecka u Austriji, oba na lijevoj obali Mure. I dok tok rijeke okreće kameno mlinarsko kolo, plutajućeg starca vrijeme je poštedilo zahvaljujući ljudima koji su se stavili u službu turizma na području cijele Međimurske županije. Uz njega se vezuju i biciklističke staze čije dionice premrežuju našu županiju, a u neposrednoj blizini će se oformiti i primjereni ranč međimurskog konja. (al)