U slavenskim običajima duboko su bile ukorijenjene prirodne pojave. Sunce, Mjesec, zvijezde, kiša, vjetar i sl. igrale su ključnu ulogu kod plemena koja su se pretežito bavila poljoprivredom. Zimski solsticij, dan kad je noć najdulja, također je imao specifičnu ulogu. Ovaj službeni početak zime, koji obično pada na 21. ili 22. prosinca, kod drevnih Slavena bio je simbol ponovnog rađanja. Povezivali su ga s ciklusima zbog Sunčevog diska koji je kružnog oblika, kao i zbog godišnjeg kretanja i položaja Sunca.

Zimski solsticij u mnogim je kulturama važan dan. Britanski svjetski poznat spomenik Stonehenge upravo na zimski solsticij u tamošnju kriptu propušta sunčanu svjetlost. Plesna kola popularna su kod slavenskih naroda zbog asocijacije sa sunčanim diskom. Početak zime tako za Slavene nikako nije depresivan datum, jer se radi o ponavljanju životnog ciklusa i nagovještaju proljeća.

U Međimurju je osobit značaj sačuvalo kotoripsko kolo. Ono se uvijek pleše na lijevu stranu, odnosno u smjeru kazaljke na satu. Suprotan smjer predstavlja svojevrstan tabu. Krug kola znak je ponavljanja. Kao dan za kojeg je noć najduža u godini, 21. prosinac je početak preokreta, kad dani postaju sve dulji. Na obzoru Sunce tada dotiče najnižu točku, a otprilike 4 dana kasnije postaje vidljiv ponovni porast. Zbog svega navedenog vrijeme suncostaja i datuma kada slavimo Božić zauzima posebno mjesto u našoj drevnoj mitologiji.